Mlađi možda neće znat, ali u moje vrime se za produžnu nastavu govorilo – deset dana Mediterana. Za one koje cilu godinu uporno ne uče, ne od sride do petka nego od ponediljka do nedilje, pa suše ase dok se ostala ekipa već toćaje u moru.

Deset dana Mediterana je odavno iza nas, a evo već i dvadeset dana turnira. A dvadeseti je bija baš vatrometan, iako bez Livaje i Rakete, mogle su se zvizde vidit. Prvo se ukaza Josip Bošković i eksa četri Pivkana za prolaz LaMana. Jelavići Mitrovići, Đolonge i Ninčevići mogli su samo u Pubu ubit tugu. Prvi strijelac iz 2019. Stipe Vrdoljak je isto krenija pokerom za pobjedu osvajača iz 2018. Svetog Josipa. Lokve presušile, isto mi je žaj, u tom sam kvartu skoro 20 godina bija podstanar.

U utakmici večeri je Novi izbor posla Pujanke natrag u Garažu. A parilo je da nam ne ginu novi izbori u gradu. Garaža je vodila 3:2, da bi posrid drugog poluvrimena najbolji strijelac iz 2018. Ivan Šljiva Gotovac iz slobodnjaka prelomija utakmicu. Prva i zadnja utakmica koju Josip Radić nije gleda s velike tribine nego uz aut-liniju. Garaža je nakon petog, četvrtog, trećeg i drugog ove godine izvukla prvog favorita turnira. Šta je bolja vijest za njih nego za Novi izbor. Zašto? Prvo, bolje je s glavnin favoriton igrat odma, jer ga tada jedino možeš iznenadit. Drugo, sad se Josip, Stipe i Tino mogu posvetit organizaciji koja je iz godine u godinu sve zahtjevnija kako raste broj ekipa. Treće, imali su sjajnu taktiku, polukontre i kontre, a protivnike je spasilo šta su igrali u navlakama pa su prošli dalje na navlakušu. Četvrto, ko zna kako bi završilo da je VAR moga pogledat taj faul kod 3:3. I peto, znamo svi kako na Torcida kupu prolaze glavni favoriti... Ma isto se nadan da će Novoizbornici dogurat šta dalje.

(Šljiva, čekan te za izjavu nakon Hahara. Jedini dobar potez uz onu golčinu iz slobodnjaka ti je bija bijeg pred mojin mikrofonom jer si žurija na drugi turnir.)

Igra li se tenis ili balun u Vukovarskoj? Zanimljivo pitanje, nakon 6:3 Novog izbora protiv Garaže Pujanke, Domaći vrcani je sa 6:1 zaplesa u latino ritmu. Orilo se sve do Trilja, iako je tamo blues festival, nije ni samba ni rumba ni cha-cha-cha, tako mi Tea Trumbića i Splitskog festivala 1976. Kad su se već navrcali meda, valjda su i nazdravili medicon, a ne pivicon.

Evo nas na pola puta do kraja! Kako to, a tek je prvo kolo prošlo? Lipo, u prvom kolu ispada pola momčadi, pola ostaje. A puno se pitanja nameće. Divane li Polovni Madžarski? Kome je bliža G-točka na Issi, Visu ili Komiži? Kako je to jedina veteranska utakmica večeri, a već skoro 20 godina bi i ja moga igrat veteranski turnir, moran spomenit već otrcani vic – volim seks i rado ga se sjećam. Kakva je Aura u matematici, čiji su momci veći karizmatici? Mogu li splitski alati pomoć Milnaranima da se oporave nakon šta su moji Šoltani potegli Mrduju na svoju stranu? I, na kraju dana, je li u mom Spinutu pod još klizav od one nevere ili se osušija ka bori koje su izile smrgorice i potkornjaci?

Odgovore ne znaju ni veći vidovnjaci od mene, pa triba doć u Vukovarsku vidit.