Prekrasna, čudesna, savršena večer u Vukovarskoj. Tako nekako bi opisali u par riči sve ono šta se sinoć dogodilo...

Znači kako sam zbog privatnih obaveza kasnia na prvu utakmicu, Špigule i Brda nekih 10ak minuta, uša san na ulaz od strane Babilona.
Govorim ja, ma iden ća odma uzet ćevape, sad dok nema još svita, ko će posli to dočekat. I ništa uđen ja okrenen se, a red za ćevape do ulaza u svlačionu. Zaboravi, gladovat ću, šta je tu je, penjen se ja na veliku tribinu, šta je ovo???, neman di sist, a tek je 9 manje 20. Nešto nemoguće.
Dok san se ja smistia, Špigula je već vodila i dominirala, držala konce igre i po onome viđenome bila puno bolja ekipa. Brda pri kraju poluvremena dolaze malo sebi, te se igra stabilizira i utakmica postaje izjednačena. Kako igrom, tako i rezultatski kada Grubišić poravnava na 1:1 u 17. minuti.
Brda nakon gola pritišću, ali Špigula se drži i Brđani nisu napravili neku izraženu priliku. U njihove redove uvlači se nervoza, te počinje festival kartona. U jednoj takvoj situaciji, kada je Zorica isključen, Špigula ima čovika više i Kušeta to koristi te postiže, ispostavit će se na kraju, gol vridan polufinala. Brda do kraja pokušavaju, stvaraju nekoliko poluprilika, ali ništa konkretno čime bi matirali Kulušića i Špigula potpuno zasluženo postaje prvi polufinalist.

Ono najslađe krenilo je u 9:15, finale u kategoriji dječaci rođeni 2007. i ml. između ekipa Slobodni ovo kolo i Kavane Emanuel.
Pred dupkom punim tribinama, pred više od 4000 ljudi, u fantastičnom dekoru, gdje se nije moglo nac slobodno misto na tribinama, mladići su pobrali ovacije publike, te pokazali da se na njih može ozbiljno računati za budućnost, odnosno da će neki od njih sigurno biti nositelji igračkog dijela Torcida kupa. Koja prilika koje životno iskustvo dici, nešto vjerojatno neponovljivo, nešto čega će se sićat cili život... Bravo za organizatora, čudesno!!!
Slobodni ovo kolo su poveli s 2:0, a 10ak sekundi prije kraja poluvremena, Kavana Emanuel smanjuje, te se s rezultatom 2:1 otišlo na odmor. U drugom dijelu drugog poluvremena Slobodni ovo kolo postižu i treći pogodak preko Roka Šupića, a isti momak postiže i gol za konačnih 4:1, nekoliko sekundi prije kraja utakmice, okrunivši se tako titulom najboljeg strijelca turnira.

Pri dodjeli nagrada, moram priznat da san ćirnia malo medalje i pehare.....a šta je ono......ljudi moji, čudesno!
Kamen za medalje posebno dizajniran, zlato, srebro, bronca, ajme evo sad sam se naježia. Ma pogledajte slike, vidit ćete...

Čestitke ekipi Štrapala na osvojenom 3.mjestu, ekipi Kavana Emanuel na sjajnoj predstavi u finalu i 2.mjestu, a najveće čestitke ekipi Slobodni ovo kolo na zasluženi osvojenom prvom mjestu! Bravo momci!

Nakon toga na teren izlaze ekipe Torcida Varoš i Hercegovac Visoko Potkrovlje.
I onda odjednom teški muk!
Tribine su totalno zanijemile prvi put večeras, kad je spiker počea govorit u mikrofon.
Svi su načulili uši, a glasilo je otprilike ovako:

"Rođen je 26. kolovoza 1993. U mlađim uzrastima redom je nastupao za GOŠK Kaštel Gomilicu, Omladinac iz Vranjica, Hajduk Split i Inter Milano u kojem je odigrao i svoje prve seniorske utakmice, da bi ga konačno put preko Lugana, Cesene, Atalante, Rubin Kazana, Empolija, Las Palmasa i AEK-a vratio u veljači 2021. u njegovo matično BILO JATO. Prije dvadesetak dana produžio je ugovor sa SPLITSKIM BILIMA do ljeta 2027. U svom najdražem bijelom dresu od povratka do sada je nastupio u 60 utakmica, isporučivši 42 gola i 20 asistencija. On je HAJDUČKO SRCE, on je MARKOOOOO LIVAJAAAAA!!! "

Neviđeno. Na teren pred više od 4000 ljudi izlazi On. Uz naravno gromoglasne ovacije, a s tribina se glasno ori: "Maaaaarkooo Livajaaa, jedan jeeee Markooo Livajaaaa".
Nakon što je od KNH Torcida Split Livaja dobio nagradu Hajdučko Srce, ispraćen je ovacijama ljudi na tribinama, ogradama, zidovima balkonima itd. Kreće zagrijavanje za četvrtfinale, oduzilo se tocno 14 minuta, a onda ekipe izlaze na centar i onda opet muk. Drugi večeras. I opet spiker.
Čulo se sljedeće:

"Prije početka ove utakmice, molimo sve prisutne da minutom šutnje obilježimo tužan događaj koji nas je danas zadesio, zauvijek nas je napustio istaknuti član Torcide, Duje Aljinović, čovik koji je znao reći: "kad bi hajduk izgubija u našoj se kući nebi tri dana jilo".. Uz barba Duju, prisjetimo se također i tragično preminulog vatrogasca Gorana Komlenca......I jedan i drugi, počivali u miru Božjem.

I kreće utakmica, mada nije ni počela, odma u prvoj minuti Silić probija Buntića, Varoš vodi 1:0, na tribinama ludilo. Hercegovac je previše "mekan" u tim trenutcima, a Varoš osjeća da može još. Silić izlazi pred vratara sam, no pogađa vratnicu. Varoš nastavlja s pritiskom, te u sedmoj minuti, jednu odbijenu loptu u mrežu posprema Borčić i to je 2:0, potpuno zasluženo. Do kraja poluvremena Hercegovac stvara nekoliko poluprilika, međutim Luketin je siguran.
U drugom poluvremenu, druga pjesma. Hercegovac je svjestan da im je ovo sad ili nikad i kreće pritisak. Prekrasan pogodak Primorca za 2:1 u 18 minuti nagovještaj je onoga što tek slijedi. Prošla je jedna lopta na pivota, koji ju odlaže, a Primorac ulazi iz drugog plana i lijevom nogom, bombetinom pogađa malu mrižu. Odma u idućoj minuti izjednačenje. Kovačić je pokupia jednu ničiju loptu, sjurio se prema golu iskosa s desne strane, lažnjak na lijevu nogu i bum - 2:2, također sjajan gol.
Varoš potpuno nestaje s terena, balun im stalno prolazi kroz peterac, po crti šeta, odbija se, fijuče sa svih strana.
I onda iz jednog prekida lopta na drugu stranu, Musinov iz voleja probušio Luketina za 3:2, potpuno zasluženo.
4 minute prije kraja, Gotovac u jednoj lijepo solo akciji šalje loptu iza Luketina - 4:2.
Pokušao je Varoš s golmanom igračem, međutim Primorac je jednom očistio s gol linije, a izuzev toga, neku ozbiljnu šansu Varošani nisu imali, te Hercegovac zasluženo ide u polufinale, gdje ga čeka Špigula.