4.8.2024.
Ufff....evo nas dragi naši, čekali smo da nam se malo slegnu dojmovi od sinoć, pa da napišemo pokoju pametnu. Nadam se da čitajuči ovo odmarate negdi na plaži u ladu, da ste na godišnjem ili ste spojili vikend zbog Oluje, pa ste utekli negdi van svega, malo pustit mozak na pašu. A mi smrtnici, čekamo večeras 21:00...
Ne znam uopće šta napisat za sinoć, a da nešto bitno ne priskočimo, pa ajmo onda krenit redom.
Prvo
je bilo oće li kiša, neće kiša, oće-neće, pa je palo dvadeset kapi, pa smo se svi skupa izbeštimali, al smo ipak nekako krenili.
Večer su otvorili Sport2life i Torcida Kacunar, a utakmica je od početka bila jednosmjerna ulica. Sport2life nabija ritam od samog starta, a u iščekivanju Nikole Kalinića, na terenu je dominira Nikša Kalinić, za ne falit isto sa brojem 9. Na kraju je bilo 7:1 za Sport2life, sasvim zasluženo.
U drugoj utakmici koja je bila vrhunska uvertira za ono šta nas je tek čekalo, susreli su se Kontra i Hranitelji. Kontra je s dva brza gola Pejovskog imala prednost, dok su Hranitelji bili bez zamjene.Ali, onda se s klupe ukazuju Čubrilo i Tomo Bušić, dvojac koji je kasnia i utakmica se okriće u korist Hranitelja. Na kraju su Hranitelji uz hat-trick Buše prošli dalje s ukupnih 6:3.
Napomenia bi samo kako je bia istinski užitak gledat Tomislava Bušića. Nikad u životu neću zaboravit onaj njegov gol 2004. protiv Dinama na Poljudu u 88.minuti, na sjevernu branku, kad smo tukli 1:0 i postali jesenski prvaci, a kasnije smo uzeli i prvenstvo. Utakmica bila produžena 10ak minuti šta je u ono vrime bilo nezamislivo. Legendarni Bušo je s 11 golova te sezone, vodia Bijele prema naslovu prvaka, a za nas malo starije koji se tih stvari možemo sitit iako smo bili dica, popularni Bušo je svojevrsni heroj u jednoj od najlipših epizoda iz naše mladosti.
E sad, ono šta smo svi čekali stiže napokon!
Tribine su se dobro popunile, dica su pripremila mobitel, pale se kamere, užarile se tipkovnice, svi iščekuju kad stižu....al prije Gattusa i Kale stiže nas i kiša. Opet. I opet sam opsova sve po spisku, pogotovo kad sam vidia da je po male tribine otrčalo sakrit se kraj unutarnjeg šanka. Bilo je i onih najhrabrijih koji su se pokrili lumbrelama, čak i kabanicama i ostali sidit ka da se ništa nije dogodilo.
I onda kad smo mislili da je sve otišlo u nepovrat (da ne kažen di...) sa razglasa čujemo služebnog spikera sa ričima "...dragi gledatelji, poruka od organizatora je: Makar sikire padale, utakmica će se igrat!"
Na tribinama apalauzi i oduševljenje, a nedugo nakon toga kiša je stala i sve se lipo poklopilo.
HNK Hajduk Split je započea susret protiv Feštaša, koji su se pokazali ka nimalo lagan suparnik i dobar dio utakmice bili su sasvim ravnopravan protivnik. Gennaro Gattuso je već nakon po minute oštrije uša u jedan duel, u njegovom stilu. Kasnije, u njegovom drugom ulasku u igru ide naravno klizeći start i - žuti karton!
Ma zamisli čuda, ne kaže se džabe da vuk dlaku mijenja, al ćud nikada. Tako je i s Misterom. Iako je možda dobija pokoju sidu dlaku i koje kilo viška i dalje je na terenu osta onakav kakvim ga pamtimo kad smo ga gledali na televiziji, na malim ekranima, ali najvećoj svjetskoj sceni. Isti beskompromisni ratnik, srčani gerilac kojeg prvog vodiš sa sobom kad ideš u rat. Tako je popularni Rino vrlo brzo kupia inače zahtjevnu splitsku publiku, pozdravljen je gromoglasnim pljeskom, a svaki njegov potez bia je popraćen ovacijama! Jednostavno, ovo je takav grad.
Šta se same utakmice tiče, Hajduk je s dva gola Žaje i jednim Rake kontrolira susret, Gattuso se skupija ća, a nakon toga počasni pogodak za Feštaše zabia je Bajić.
Zaključak je da je odlaskom Gattusa, Hajduk odma primia gol, šta znači da su Feštaši ekipa koja je Hajduku prva zabila gol ove sezone.
U četvrtoj utakmici, Konoba Tomić Brač je savladala još jednu prepreku, sa dva gola Šantića bili su bolji od Elektromaterijala, te prolaze u drugo kolo, di ih čeka bolji iz dvoboja Triljana i Siromašne.
U zadnjoj utakmici večer, 2 u 3 veterani ostvaruju 2 u 2, svoju drugu pobjedu u dvi utakmice, ovaj put su savladali izvrsnu C.B. Leonardu. Bila je to sjajna utakmica, prilika je bilo na obje strane, C.B. Leonarda je promašila nekoliko mrtvih šansi, dok su s druge strane 2 u 3 svoje koristili, a dosta im je pomogao i Mario Šimac, vratar Leonarde, koji je definitivno moga bolje reagirat kod golova.
Tako smo priveli kraju još jednu veličanstvenu večer na Kupu, a s turnirom nastavljamo od utorka!
Belupo mora past, pa na Kup pa u Slovačku...